Diskriminacija

Diskriminacija je nejednako postupanje prema pojedincu/ki ili skupini ljudi. Do ovakvog nejednakog postupanja može doći zbog karakteristika za koje ljudi vjeruju da su zajedničke za ljude koje identificiraju kao skupinu: npr., rasa, spol, kultura, spolno usmjerenje, rodni identitet, rodno izražavanje.

Diskriminacija na temelju spolnog usmjerenja, rodnog identiteta i rodnog izražavanja pogađa nas svakodnevno na radnom mjestu, u školi, u obiteljskom domu, kod prijatelja, kod liječnika/ce, u dućanu, na ulici. Zbog toga često živimo u strahu i izolaciji. Strah od neprihvaćanja okoline, strah od gubitka posla, te strah od fizičkog nasilja, koji su često opravdani, prate nas u svakodnevnom životu.

Pravo na život bez diskriminacije, te pravo na život bez nasilja ubrajaju se u osnovna ljudska prava. Republika Hrvatska je kroz svoje zakonodavstvo prepoznala spolnu orijentaciju kao jedan od temelja po kojima se ne smije vršiti diskriminacija. Unatoč tome, osnovna ljudska prava – pravo na život bez diskriminacije i pravo na život bez nasilja za LGBT osobe u javnoj i privatnoj sferi – nisu ostvarena. Najdrastičniji oblik kršenja prava seksualnih i rodnih manjina je fizičko nasilje koje nas svakodnevno pogađa, kako na ulici, tako i u roditeljskim domovima.

Većina osoba koje dožive diskriminaciju i nasilje ne podnose prijave protiv počinitelja iz straha od otkrivanja njihovog identiteta, te zbog nepovjerenja u pravnu zaštitu njihovih ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.

Najjednostavnije rečeno, diskriminacija jest nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu karakteristika navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (npr., rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere; u nastavku teksta navedene su i ostale osnove).

Općenito o diskriminaciji

Diskriminacija je svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili bilo kakva vrsta stavljanja osobe u nepovoljan položaj, isključivo zbog neke od njenih osobina ili zbog pripadanja nekoj skupini. Hrvatski zakoni mnogim antidiskriminacijskim odredbama štite građane i građanke, a sam Zakon o suzbijanju diskriminacije prepoznaje 17 osnova po kojima je zabranjeno dovođenje osoba u nepovoljan položaj. To uključuje zabranu svake diskriminacije LGBT osoba, odnosno zabranu diskriminacije na osnovu rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili seksualne orijentacije. U svakodnevnom životu, borba protiv diskriminacije podrazumijeva brigu o tome da se nikoga ne smije tretirati na drugačiji način, isključivati ili stavljati u nepovoljniji položaj zato što je lezbijka, gej ili transrodna osoba, pa čak i kad samo “izgleda” tako.

Diskriminacija nije beznačajna!

Nije potrebno da te netko fizički ozlijedi (iako nažalost ima i takvih slučajeva), a da bi to bila diskriminacija. Osim Zakona o suzbijanju diskriminacije, postoji još 10 zakona koji eksplicitno zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. To uključuje zaštitu i zabranu diskriminacije LGBT osoba prilikom zapošljavanja, na radu, u medijima i dobivanju javnih informacija, na fakultetu i sveučilištima, u dobivanju azila, stjecanju socijalnih, mirovinskih i zdravstvenih prava i usluga,pred svim institucijama RH – posebice pred pravosuđem i upravom, u kulturi, vojsci i sportu, članstvu u sindikatu,nevladinoj udruzi ili političkoj stranci, pa čak i prilikom prijave za volontiranje.
Kazneni zakon čak poznaje i posebnu kategoriju – zločin iz mržnje – što je svako kazneno djelo, počinjeno i protiv LGBT osoba, koje je potaknuto mržnjom, zbog čega bi homofobi mogli dobiti i veće kazne od uobičajenih.

Kako prepoznati da me netko diskriminira?

Diskriminaciju ćemo prepoznati po verbalnim ili fizičkim postupcima koji su usmjereni protiv neke osobe, kojima se ona stavlja u nejednak i nepovoljan položaj u odnosu na druge ljude, a samo zbog toga što je se radi o lezbijki, geju, biseksualnoj ili transrodnoj osobi. Čak i ako se o tome nagađa na osnovu glasina i stereotipa. Diskriminacija ne mora uvijek biti aktivnost, već može biti počinjena i nečinjenjem! Na primjer, poslodavac LGBTIQ osobe jednostavno ne šalje na edukacije i stručna usavršavanja čime ih sprječava u napredovanju.

Oblici diskriminacije

Izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolnom orijentacijom ili rodnim identitetom osobe kojom se ona stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Primjeri izravne diskriminacije:
– Osoba homoseksualne spolne orijentacije smještena je na neudobno i izolirano radno mjesto nakon što je poslodavac saznao za njezinu spolnu orijentaciju;
– Najmodavac stambenog prostora otkazao je dvojici muškaraca Ugovor o najmu stana nakon što je saznao da oni žive u istospolnoj zajednici;
– Osobi koja je promijenila spol brani se korištenje toaleta koji odgovara njezinom rodnom identitetu.

Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi spolne orijentacije ili rodnog identiteta u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. U praksi su rijetki primjeri neizravne diskriminacije po osnovi spolne orijentacije, dok diskriminacija vezana uz rodni identitet može biti neposredno povezana sa izravnom ili neizravnom diskriminacijom po osnovi spola.